Prodaja računaraMontenegro

Website is under strange Construction

Prodaja računara - Montenegro

Friday, 08 February 2008

Koliko radnji znam da prodaje kompjutere u Crnoj Gori a da nemaju ni sajt, ni logo, ama ništa. Da ne pričamo o serviserima koji prosipaju najače gluposti koje sam ikada čuo. Ne bih, siguran sam, čuo takvo nešto ni u pekari. Volio bih stvarno da sam zapisivao jer se sjećam maltene prve radnje za računare u Crnoj Gori koja i dan danas postoji.

Sjećam se, radio sam neki program za špediciju i sakupio lijepe pare da kupim si dobar računar. Baš dobar. Našao jedva neku novu matičnu u Beogradu, memoriju naručio iz Amerike (duplo jeftinija), a tek je izašao 64 bitni procesor u prodaji. I ja, sav sretan, spičim do prodavnice da pitam "koliko" i da iskeširam. Ne pitam za cijenu.

"Dobar dan."
"Dobar dan."
"Koliko košta 64bit. Intel Pentijum?"
"Pa to još nisu pošeli da proizvode."
"Jelte? Nisam znao, hvala i doviđenja."
"Doviđenja."

Pođem ja u drugu radnju, oko 10 metara dalje (ne prećerujem!):

"Dobar dan."
"Dobar dan."
"Imate li 64bit. Intel Pentijum?"
"Imamo."

Do sada sam ovo ispričao kumu i još možda dvojici trojici jer bojim se da mi niko ne bi vjerovao sve dok opet nisam došao u sličnu situaciju. Naime, ubjeđuje me serviser (staž nešto jači od mjesec dana) da kupim grafičku karticu od 500€ a matičnu "najetiniju moguću". Ja mu lijepo kažem da je skoro svejedno oću li imati grafičku od 180 ili 500 kad je ploča bezveze i kad je usko grlo.

"Ma jok. Ploča nema veze. Bitno je da grafička ima mnooogo memorije. To je najvažnija stvar. A ploča može biti njesra."

Ni napajanje, ni memorija, ni ploča...

Ah, da ne zaboravim jedan od bisera nad biserima. Radi se o administratoru jedne od najvećih i najačih firmi u CG. Momak/čovjek je završio informatičku školu (višu ili fax ne znam), na poslu ima dobru opremu a od administratorksih programa najviše voli Torrent.